ŽELIMIR PERIŠ: O odmicanju

Književna kolonija kao mjesto okupljanja i suživljenja ljudi istih interesa (ovdje književnih) prije svega je prilika za izmještanje iz uobičajenog (poznatog, istraženog) prostora i odlazak na novo mjesto. A novo mjesto – već i stoga jer je novo – je po definiciji avantura otkrivanja nečeg neviđenog i nepoznatog. Tako sam već u startu upao u mali i slatki paradoks: iz Zadra sam stigao u novo i nepoznato mjesto, državu u kojoj nikad nisam bio, među ljude koje nisam poznavao, u jezik koji sam vrlo rijetko čuo – samo da bih otkrio da je sve to novo u stvari vrlo vrlo domaće.

Prostor Boke i Budve za Austrougarske se nazivao Süd Dalmatien, dakle Dalmacija. Mediteranski duh i krajolik kojim se mi gore ponosimo (Ko ovo more platit, kaže se kod nas) ovdje je još intenzivniji i autentičniji (Rusi, kaže se kod njih), a i to gore-dole valja promatrati relativno. Prateći morsku struju koja iz Otranta unosi svježe more s Mediterana i prolazi uz našu stranu obale, stari su ribari ono što je niz struju zvali dole. Tako su i Zadar i Trst dole, ispod Budve i Svetog Stefana.

A jezik, glavna tema ovog susreta, jezik kao mjesto spajanja i razdvajanja, jezik koji definira zajednicu, baš je taj jezik najzačudnija stvar, jer, kad se čovjek malo odmakne jako je teško pronaći razlike u naša dva jezika. Teže se razumiju žitelji naselja oko Zadra, recimo Zemunika i Kali (10 km zračne linije) negoli voditelj kolonije Đorđe Gregović  i ja (500 km zračne linije), a i to je kriva izjava jer nerazumijevanja ovdje nema.

Tako sam, prevalivši 500 km u kojima sam morao čak sedam puta na graničnim kontrolama vaditi putovnicu da dokažem tko sam i odakle sam (šest bi bilo dovoljno da vozač nije jedan dio puta malo i zalutao), mogu samo zaključiti da sam na poznatome. Veli se da nekad putujemo da bi sebe spoznali. Što se dalje odmaknemo to se jasnije iz daljine vidimo (dugovidni, kakvi već jesmo). Ali dogodi se da se tim odmicanjem primaknemo, pa tamo gdje smo mislili pronaći druge i različite, nađemo sebe i iste.

Književna kolonija 2015, Blizikuće, Crna Gora