BRACO SUBOTIĆ – Želja u meni je svjetlosnica

DAN PRVI
25.09.2022.
Buljarica –  Književna kolonija # 7

Dobrovoljno kolonizovan od Paštrovića. Izmješten iz centra zbivanja i trenutno me ništa ne remeti. Ovdje je dobro, mirno i blagosloveno. Otpuštam misli u pravcu obližnje ceste, da prelete i glas stvore.

Obrijan i čio, uživam u kafi. Obična je, po životu. Uz nju sipam rakiju, ljekovitu lozu od 21 ponta. Nisam već neko vrijeme pa ko velim – nije zgorega. Samo pametno jer neoprez je čudo nebesko jedno.

Dok sjedim u bašti, vazduh sa mora me miluje i njiše karirani stolnjak na kojem uredno stoje posloženi ili nanizani artikli. Maltene eksponati jer je sto baštenski važan za stvaraoca, isto kao radni.

Stara maslina krasi ugao dvorišta razdvajajući dva placa. Ograda  je živa a u centru vrta su mandarine, šipkovi pitomi i drenjina. Mreža za spavanje između dva stabla. Klupa odmah pored. Rajski.

Crno bijela mačka nosi ime Partizanka. Umiljata  je i ne skita previše, rađe joj je da biva ovdje. Sa Bluetooth zvučnika - Norma Tanega,  besmrtna. Poručuje kako drugi svijetovi postoje. Maštam.

Zatim kiša kreće, u početku tanca pa se razgoropadi nakon par cigareta i jakog doručka.

Dan prvi. Želja u meni je svjetlosnica. Ja sam radosnik.

DAN DRUGI
     
Na zemlji, pod najplavljim nebom. Tačnije, u ovom času oblaci počinju da se navlače i grupišu lijevo – desno. Čitam da je preselila i Hilari Mantel. Dvostruka dobitnica Bukera. Slava joj.

Prikovan u kući kišom ali prozora širom otvorenih, odjednom prestajem da zurim u prazan papir i obrušavam se na njega, isprva, ali odmah spuštam loptu i počinjem da i njemu i sebi postavljam pitanja ponešto i da spočitavam. Što tiše, podrazumijeva se. Jer je svet, kao hleb nasušni što je.

Može li biti da čovjek na početku nema ništa? Obrise stvari tek, bez jasnije slike.

Hartija ne progovara a ja umišljam glas koji kaže da zna odgovor ali ne bi smio da kaže. Ima smisla, oćutim u sebi. Nije mu dato pravo, prerogativ. Sam je nezaštićen, izložen svačijim željama koje mora da istrpi dok se lijepe i kače za njega, prijenjaju mu očas posla. U redu, kažem. Ćutaćemo zajedno.

Kiša zadaje ubistven ritam i primorava me da zatvorim pendžere. Uključim tv kad je već tu. Godar. Blaženo počivši filmovidac. Sineast mag. Pristao je na dobrovoljni prestanak rada vitalnih organa u Švajcarskoj negdje. Oduvijek su imali cake i načine koji su drugdje ili strani ili čak nepoželjni. Ne upuštam se u mantru povodom toga jer ja sam samo sanjar. Dobrovoljni brodolomnik.