RADE JARAK - Prvi dio

Kuljače, 27.9.2019.

Došao sam ovamo prije pet dana, prilično umoran. Stigao sam noću, a ujutro kad sam se probudio i pogledao kroz prozor, prepao sam se mora. S prozora puca pogled na jadransku pučinu. Shvatiš koliko je veliko more. Preveliko je i treba ga oprezno i dozirano gledati.

U početku, mislio sam na svoje probleme, na zagrebačku kišu i gužve, mislio sam i na svoju prijateljicu s kojom sam se (opet) posvađao. Bilo je bolno i neće prestati.

Ali, malo po malo, opustio sam se u društvu kolega i u Kuljačama, konačno malo prodisao. Moraš tako, kad je ovdje čisti ozon.

Jedno drvo u dvorištu stare seljačke kuće, staro i raspuklo – mislim da je murva – ima otvorenu duplju. Podsjetilo me na čuveni slučaj (možda zato jer upravo pišem kriminalistički roman) nazvan „Who put Bella in the wych elm“, kad su dječaci u Britaniji, loveći ptiće, u duplji drveta pronašli kostur žene. Njezin identitet nikada nije utvrđen. Ali su se uskoro po Birminghamu (obližnjem gradu) počeli pojavljivati misteriozni grafiti: WHO PUT BELLA IN THE WYCH ELM? Slučaj nikada nije riješen.

U dvorištu je i mala maca, garfildski narančasto bijela. A jučer smo se kupali, kao pravi sretnici, na gradskoj plaži kod Svetog Stefana. More je bilo odlično. Ovo je najbolje vrijeme za kupanje, ili kako u Dubrovniku kažu za „banje“.

*Rade Jarak jedan je od učesnika književne kolonije u selu Kuljače iznad Svetog Stefana (23-30.9.2019).