LAMIJA BEGAGIĆ: MENI JE DOBRO

Meni je dobro.
Imam posao koji volim.
Putujem. Ponekad me ljudi koje ne poznajem pozovu u goste. Onda dođu drugi ljudi koje ne poznajem i svi sjedimo na terasi, jedemo sir i masline i gledamo u plavo.
Moj posao nije od ponedjeljka do petka, moj posao nije od 9 do 5.
Ponekad radim dok gledam u pučinu. Ponekad pišem dok spavam. Ponekad pišem kad me u 5 ujutro probudi oluja na obali, kad nestane struje i vjetar uporno obija prozore.
Meni je dobro.
Septembar je, onaj kasni, onaj najbolji. Kupam se u savršeno toplom moru. Jedem neviđeno slasnu pašticadu. Odlazim prva u krevet. Virim kroz škure u čemprese.
Ostavila sam Sarajevo. Ostavila sam predizborno Sarajevo. Ostavila sam kišu, kišu, kišu nezadovoljstva.
Sutra kad se vratim iz Reževića, iz Crne Gore, sa kraja svijeta, sa književne kolonije u kojoj govorimo o tabuima, prešutit ću da mi je dobro, slegnuti ramenima i podijeliti djeci poklone.
Sreća je tamo tabu, nešto o čemu se šuti i što se konzumira tajno, da svijet ne vidi i ne čuje.
Meni je i dalje – dobro.

Lamija Begagić

Mobilna književna kolonija u Reževićima, Crna Gora, septembar 2014.