• Search form

03.01.2021 | 16:22

Kultura i korona: Galeristi pred novim-starim izazovima

Kultura i korona: Galeristi pred novim-starim izazovima

Galeristi u Srbiji, bilo da je reč o civilnim inicijativama, privatnim ili javnim, smatraju da je pandemija korona virusa učinila vidljivijim sistemske probleme sa kojima se scena savremene vizuelne umetnosti suočava već godinama, pa i decenijama. Iako je otežala rad, pandemija nije zaustavila rad galerija, uz poštovanje svih epidemioloških mera, koje su manje-više jasne. Natalija Paunić (Eugster || Belgrade), Aleksandar Milojević (Rima), Lidija Delić, Sanda Kalebić i Iva Kuzmanović (U10), Nemanja Milenković, Milica Dukić, Željko Grulović (Šok zadruga), Borka Božović (Haos) i Vesna Latinović (Bel art), govore za SEEcult.org i o prednostima i manama onlajn predstavljanja umetnosti u uslovima pandemije, smatrajući da to ne može da bude adekvatna zamena za događaje u fizičkom prostoru i direktan kontakt sa posetiocima. Od nove ministarke kulture Maje Gojković očekuju pre svega da sluša mišljenje struke. Među događaje koji su obeležili 2020. godinu mahom ubrajaju uništavanje radova strip grupe "Momci" u Staroj kapetaniji kao negativan primer, te reformu Udruženja likovnih umetnika Srbije kao pozitivan.

- Na koji način je pandemija promenila Vaš način rada u oblasti umetnosti i kulture? Koliko su se Vaš rad i produkcija promenili/dopunili/raslojili/preusmerili usled pandemije?

Haos - Borka Božović: Promene su višestruke. Vizuelne umetnosti zahtevaju komunikaciju sa publikom i svakako nije isto ako gledate neki snimak postavke, neku reprodukciju ili skajp razgovor umesto direktnog vođenja kroz izložbe, umesto direktne komunikacije sa delom i razmene svojevrsnih i tako različitih energija i emocija.

Nemoguće je bilo u izolaciji, koja nam je nametnuta, obilaziti ateljea i birati radove za postavke, zatim praviti uobičejena otvaranja koja su itekako potrebna stvaraocima. Ona su zapravo počast autorima. Publika kasnije dolazi i gleda izložena dela, reaguje i sluša stručne eksplikacije.

Izložbu poljske umetnice nismo mogli da otvorimo, već je to uradila jedna TV ekipa koja je snimila postavku i stavila u svoj Kulturni dnevnik. Umetnica Ita Harenza je morala na dan otvaranja da napusti našu zemlju zbog zatvaranja granica.

Rima - Aleksandar Milojević: Trudili smo se da pandemija i ovo zlo koje nas je zadesilo ne utiče puno na naš program i aktivnosti. Mislim da smo u tome i uspeli. Pre leta nismo osetili veliku promenu zbog zaraze, osim što u maju dvadesetak dana nismo radili. To je, inače, zenit sezone, kada imamo izložbe u oba prostora - beogradskom i kragujevačkom. Tokom leta smo sve vreme radili sasvim normalno. Poseta nije bila promenjena sve do novog talasa na jesen, kada se promenila, kao i način prezentacije naših programa. Inače, u aktivnostima koje se tiču izdavaštva i produkcije ne zaostajemo. Čak smo uspeli da zaokružimo ceo program za 2020. godinu.

U10 - Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Način rada se jeste promenio i prilagodio, ali ipak ne drastično. Period karantina u vreme vanrednog stanja, kao i kasnija (i dalje aktuelna) ograničavanja okupljanja, uticali su na to da se više fokusiramo na svoje prisustvo u onlajn prostoru. Određene programe smo delimično ili u potpunosti realizovali onlajn, ali smo i dalje najviše fokusirani na "klasičan" oflajn rad. Naravno, zbog zatvaranja granica, ograničavanja rada i okupljanja, određeni projekti i programi su morali biti otkazani ili odloženi, tako da za sledeću godinu pokušavamo da razvijemo fleksibilniji model rada, uz koji ćemo, nadamo se, uspeti da realizujemo veći deo planiranih programa.

Šok zadruga/Željko Grulović: S obzirom na poslove koje obavljam, mogu da zaključim da je kompleksnost situacije koja je nastala usled pandemije doprinela povećanom angažovanju na svim poljima usled potreba za prilagođavanjem novim načinima komunikacije, produkcije i prezentacije. Par meseci u kojima je sve bilo zarobljeno i zaključano dovelo je do pomeranja obaveza iz tog perioda u drugi deo godine, što je, moram da priznam, dovelo do iscrpljenosti.

Šok zadruga/Nemanja Milenković: 2020. godina je velika prekretnica u mom radu u oblasti umetnosti i kulture. Pored samostalnog umetničkog rada, postižem angažman u okviru uređivanja likovnog programa u Šok zadruzi i stručnog saradnika u nastavi na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na Katedri za slikarstvo. U okviru obe funkcije nisam imao prethodno iskustvo i pandemija mi je odmah uskratila mogućnost najdirektnijeg kontakta. Međutim, koliko god da je adaptacija na isključivo onlajn komunikaciju bila šokantna, rad u zdravim kolektivima je to nadomestio. Samostalna praksa je svakako trpela promene, otkazivanje dugo pripremane samostalne izložbe i više pokušaja da se novi termin i moguća realizacija uspostave, česte retrospektivne analize postignutih rezultata za koje se pre pandemije nije imalo vremena, a koje su dovodile do paralize, ali i do novih ideja i rešenja. Sada, nakon skoro godinu dana od masivne epidemije virusa, primećujem da sam usporio ličnu produkciju, ali sam se kroz pomenute introspekcijske dijaloge i nove angažmane fokusirao na razvijanje ozbiljnijih projekata koji zahtevaju vreme i posvećenost.

Šok zadruga/Milica Dukić: Prvi deo godine doživljavam kao jednu zamrznutu fazu, baveći se samo produkcijom, dok se u drugom delu opet pokreću dešavanja/izložbe, ali sa dosta propratne brige zbog okolnosti. Planovi koji su se doticali inostranstva ispomerali su se za neke druge datume u idućoj godini uz znak pitanja. U jednoj novoj seriji radova direktno se bavim aktuelnom temom želeći na taj način da dokumentujem ovaj period.

Eugster - Natalija Paunić: Počela sam više da pišem i da se bavim stvarima koje nemaju veze toliko sa prostorom, kao što je na primer format radija/podkasta, zvuka, teksta, videa. Ipak, ne bih rekla da se mnogo toga promenilo profesionalno i kreativno, za mene.

Bel art - Vesna Latinović: Pandemija Covid-19 je delimično promenila uobičajeni način galerijskog rada, jer su sve planirane aktivnosti Galerija Bel art normalno realizovane, iako u izmenjenom  formatu. Izložbe i prateći događaji se nesmetano odvijaju u “fizičkom” svetu, uz poštovanje propisanih i preporučenih mera zaštite od korona virusa, uz smanjeni broj posetilaca. Dodatno smo intenzivirali virtuelnu promociju umetnika i izložbi, što je svakao postao imperativ savremenog doba kao rezultat dostupnosti novih tehnologija i onlajn alatki...  Poseban izazov u epidemijskim uslovima predstavljala je realizacija Internacionalnog festivala svremene umetnosti Dunavski dijalozi 2020. I pored čestih otkazivanja letova, zahteva da gosti iz inostranstva imaju negativne PCR testove koji nisu bili stairiji od 72 časa, neizvesnosti i čestih promena u pogledu propisanih mera zaštite u odnosu na dozvoljeni broj posetiaca u otvorenom i zatvorenom prostoru, uspeli smo da početkom septembra budemo prva međunarodna manifestacija u Srbiji koja je uspešno realizovana u hibridnom formatu i “živom” prisustvu 12 umetntka i kustosa iz sedam zemalja.

- Koje probleme scene savremenih vizuelnih umetnosti vidite kao ključne pre pandemije i kako je na njih ona uticala u Srbiji? Ako kažemo da je pandemiija pojačala društvene simptome koji su već postojali, koje procese u sferi savremene umetnosti je dovela u prvi plan?

Haos - Borka Božović: Ključni problemi pre pandemije su bili večiti nedostatak sredstava za realizaciju programa i pogotovo ambicioznijih i sveobuhvatnijih prezentacija nekog stila ili opusa nekog značajnog autora. Uvek smo morali da se dovijamo i uložimo ogroman sopstveni trud kako bismo redovno sprovodili program. Retke i nedovoljne subvencije su uvek kasnile i dolazile u trećem kvartalu kalendarske godine, tako da smo dugovali štamparijama i drugim davaocima usluga.

Tokom pandemije posete su prepolovljene, čak dovedene u pitanje. Transport umetničkih dela i povraćaj dela u inostranstvo  je doveden u pitanje, pored drugih raznih problema.

Pandemija je možda stavila u prvi plan elektronsku komunikaciju budući da je poremetila stvarne kontakte s publikom. Naterala je brojne autore na video prezentacije i takvi materijali se sve češće viđaju na postavkama. Znamo da ima dosta zagovornika digitalne umetnosti, no moram podvući da to nije isto kao kad slušate koncert uživo ili gledate pozorišnu predstavu, obilazite izložbu i tome slično.

Rima - Aleksandar Milojević: Posmatrano iz mog profesionalnog ugla, kao i ugla onoga čime se Galerija Rima bavi, mislim da su veliki problemi u institucionalnoj nejednakosti u smislu kvaliteta programa. Dešava se to da institucije, koje bi trebalo da imaju veliki istraživački rad i prezentaciju na visokom nivou, institucije od kojih očekujete ne samo visok produkcijski nivo, već i visok nivo prezentacije, u stvarnosti veoma razočaraju. Mislim da je to veliki problem naše scene. Jer, oni faktori od kojih se najviše očekuje, oni koji moraju biti nosioci kvaliteta, zapravo to izostave. Govorim iz tačke gledišta onoga čime se Galerija Rima bavi - vizuelne umetnosti i prezentacije kako nasleđa, tako i savremene scene.
Pandemija je podigla na viši nivo način komunikacije - u većoj meri se komunicira preko društvenih mreža. S tim da za vizuelnu umetnost važi to da je jedno kada vidite nešto preneto mejlom ili drugim digitalnim sredstvima, a sasvim drugo kada se vidi uživo. Iako živimo u vremenu digitalne komunikacije, mislim da je u ovih pet-šest meseci to još više intenzivirano. U tome vidim veliku promenu.

U10 - Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Čini se da su brojni problemi koji postoje u polju savremene umetnosti, generalno slabo razumevanje potreba produkcije i realizacije kulturnog sadržaja i njegovog opšteg edukativnog i drugog značaja za razvoj društva, nedefinisana kulturna politika i nedostatak sistemske podrške, samo pojačani krizom, te su institucije, pojedinci a naročito publika ostali još više prepušteni sami sebi.

Jedan od najvećih praktičnih problema s kojim se scena inače suočava jesu finansije, tj. nedostatak fondova koji bi finansirali programe. Kada je usledila pandemija i zatvaranje, ustanove i pojedinci su jako brzo morali da nađu alternativne načine prikazivanja svojih programa i komunikacije s publikom, koji su uglavnom podrazumevali prebacivanje na onlajn sadržaje. Da bi se oni sproveli, producirali i distribuirali, potrebna je određena tehnička oprema, a kako generalno ne postoje fondovi koji služe za tehničko opremanje institucija, kako to obično biva kod nas, svako je morao sam da se snalazi.

Ovde takođe možemo da primetimo koliko je devastirajuće minimalno prisustvo kulturnih sadržaja u tradicionalnim medijima: na televiziji, radiju i u štampanim medijima. Možemo lako da zaključimo da su neemitovanjem pregleda događaja: kritičkih prikaza događaja u oblasti kulture, reportaža, intervjua sa umetnicima, kustosima i teoretičarima, građani koji nisu usmereni na konzumiranje sadržaja sa društvenih mreža ili su zbog zdravstvenog stanja ili odgovornog ponašanja prema sebi i zajednici, sprečeni da čak i u strogo kontrolisanim uslovima posećuju kulturna dešavanja, ostali u potpunosti uskraćeni za kulturni sadržaj tokom ovog perioda.

Šok zadruga/Željko Grulović: Što se tiče problema koji muče scenu savremene vizuelne umetnosti, oni su već toliko poznati i izrečeni da mi se čini da se konstantno ponavljamo kao papagaji, pa bih ovom prilikom bar jednom to izbegao. Što se tiče procesa verujem da su svi procesi podjednako trpeli - strategija, finansiranje, produkcija….

Šok zadruga/Nemanja Milenković: Najupečatljivi su svakako pozicija samostalnih umetnika/ca, mala finansijska podrška kulturnim institucijama, ali i manjak kreativnosti kulturnih institucija za funkcionisanje na onlajn platformama. Samostalci su se suočili sa masovnim otkazivanjima projekata i angažmana od kojih žive, a pravna (ne)regulisanost statusa samostalnog umetnika je sada dobila veću vidljivost, ali i jasan stav države šta o njihovom radu misli. Strategije “štapom I kanapom” kojima inače funkcionišu kulturne institucije sada su dobile još veće prepreke - kako se snaći u novim uslovima i pokušati da opravdaš svoj opstanak. Neki su se dobro snašli, neki baš i ne. Svakako, svi smo shvatili važnost približavanja kulturnih sadržaja onlajn platformama.

Šok zadruga/Milica Dukić: Jedan problem je što se ni jedan posto ne odvaja za kulturu iz budžeta. Najveći broj muzeja i galerija u Srbiji ne pokrivaju ni najosnovnije troškove umetnicima prilikom njihovih angažmana. Ono što možda sada dolazi u prvi plan jeste taj entuzijazam uz pomoć koga se kulturni život i odvija.

Eugster - Natalija Paunić: Obrazovanje je nešto na čemu treba raditi, sa i bez pandemije.

Bel art - Vesna Latinović: Savremena umetnička scena, kao i ukupan sektor kulture, bremeniti su problemima koji su započeti još 90-ih godina prošlog veka i kontinuirano traju do danas. Radi se o sistemskim problemima koji u procesu tranzicije još nisu rešeni. Neki od ključnih problema su: izostanak institucionalnog mehanizama za finasiranje i podršku savremenoj umetničkoj praksi i produkciji; nepostojanje adekvatnih prostora za produkciju i prezentaciju, te bazične galerijske infrastrukture i tehničke opremljenosti; nepostojanje funkcionalnog sistema umetnik-delo-galerija-kritika-kolekcionar; nezainteresovanost medija; neaktivnost likovne kritike... Posebno je problematična negativna pozicija umetnika koji slobodno misle i to iskazuju svojim delima; nerazumevanje savremene umetnosti i neshvatanje potrebe njene uloge u društvu. Sve to je situacija oko pandemije učinila vidljivim.

- Šta je unazađeno tokom pandemije u kontekstu scene savremene umetnosti?

Haos - Borka Božović: Direktna komunikacija, sa publikom, sa novinarima, sa đacima i studentima, sa eventualnim stranim turistima koji su znali da posećuju naše izložbe. Sve je stalo na izvestan način i sve je sada drugačije u prezentaciji i komunikaciji.

Rima - Aleksandar Milojević: Mislim i da je institucionalno izdavaštvo zamrlo, gotovo da i ne postoji. Institucije bi trebalo da budu nosioci te delatnosti. Trebalo bi da postoji istraživački rad, da se donose nova čitanja nekih novih perioda u umetnosti, odnosno slikarstvu. Da se određeni autori na novim savremen način iščitaju i predstave. To ne postoji i to nam u velikoj meri fali. Jer, kad pogledamo drugu polovinu prošlog veka, najvažnije institucije su donosile važna izdanja, kako o pojedinim pokretima, tako i o umetnicima. To danas izostaje, pogotovo kada su u pitanju novi, mladi umetnici, jer se posle niza godina pojavila grupa mladih umetnika koji zavređuju veliku pažnju, jer su napravili veliki iskorak, pa bi i institucije trebalo da se pozabave njima. Zašto se ne bi o umetniku koji ima 40 ili 50 godina izdala neka publikacija koja će govoriti ili objasniti šta je taj umetnik do danas uradio?

U10 - Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Iako postoje pozitive strane prelaska u onlajn sferu, prostori su prvo bili zatvoreni, a zatim su s razlogom ograničena okupljanja i praktično nisu dozvoljena otvaranja, vođenja, predavanja i ostali sadržaji na kojima se akteri scene upoznaju, druže i uživo razmenjuju ideje i iskustva. Time su određeni sadržaji i radovi pojedinaca, pogotovo onih koji nisu prisutni na internetu, ostali nepoznati. Na tako maloj sceni, kao što je beogradska, socijalni kontakti su veoma bitni, a oni su ove godine drastično smanjeni.

Šok zadruga/Željko Grulović: Izdvojio bih nemogućnost direktne komunikacije aktera na sceni, umetnika, publike, kustosa..

Šok zadruga/Nemanja Milenković: Direktan kontakt i mogućnost umrežavanja, sticanja novih poznanstava. Funkcionisali smo u sistemu u kojem dijalog inače nije najprisutniji, a sadašnja nemogućnost da se realizuju brojni kulturni događaji i programi je, bojim se, potencijal tog dijaloga još više onemogućila.

Šok zadruga/Milica Dukić: Ne znam odgovor.

Eugster - Natalija Paunić: Ne mogu da ocenim, osim što mislim da višak vremena provedenog nasamo na internetu u 2020. godini sigurno nije dobra stvar.

Bel art - Vesna Latinović: Ne znam šta bih navela kao progresivno u kontekstu savremene umetničke scene u Srbiji pre korone kao poziciju koja bi mogla da bude unazađena. I pre i posle korone suočavamo se sa brojnim sistemskim problemima nasuprot organskoj nepokolebljivoj vitalnosti savremene umetničke produkcije/prakse koju je nemoguće zaustaviti, kao ni sam životni tok.  

- Da li postoje pojave u oblasti u kojoj radite koje tokom pandemije koje prepoznajete kao pozitivne? Da li su se pojavile neke nove umetničke forme ili prakse podstaknute pandemijom?

Haos - Borka Božović: Već smo naveli video radove kao češću pojavu, zatim razne druge kratke filmove i osvrte na procese rada i postupke vizuelnih stvaralaca. Primećena je i pojačana i donekle maštovitija produkcija kod nekih autora koji su, bežeći od stvarnosti, uranjali u posao i nove eksperimente, novu vrstu instalacija, pored klasičnih postupaka i materijala ulazili su i u drugačije igre u svojim vizuelnim produkcijama. To nije nešto baš u velikom procentu. Mnogi su reagovali suprotno, apatično itd. ali kod nekih se moglo i to videti.

Rima - Aleksandar Milojević: Vidim promenu u nastupu na društvenim mrežama, što je dobro. Postali su svi dosta aktivniji, pandemija je zatekla neke izložbe u tim prostorima, poput Narodnog muzeja, i vidim da kod njih postoji želja da se te izložbe objasne i predstave preko društvenih mreža, što je jako dobro. To je u velikoj meri vidljivo i, koliko ja pratim, i posećeno. Dobro je i za svaku je pohvalu. E sad, šta se još može uraditi, pitanje je, jer je ograničen broj poseta publike, tako da, ako se ovako nastavi, ne vidim šta će biti u budućnosti - na koji način ćemo moći da posećujemo izložbe.

U10 - Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Pozitivno je to što je zbog uslova nastalih uticajem pandemije podstaknuta proizvodnja i objavljivanje sadržaja kao što su audio-vizuelni prikazi, stručni tekstovi, prateći programi u vidu vođenja, prezentacija, panel diskusija, itd. Ovi sadržaji su i inače deo uobičajene prakse u prezentovanju, preispitivanju i dokumentovanju sadržaja savremene umetnosti, ali se njima uglavnom posvećuje manje pažnje u uobičajenim uslovima rada, između ostalog zbog toga što su samo za održavanje osnovnih redovnih programa i aktivnosti potrebna velika ulaganja materijalnih i nematerijalnih resursa. Svakako je utisak da su određene teme, koje su od ranije bile prisutne, ali se nisu isticale kao ključne, sada stavljene u prvi plan. Pre svega se odnosi na teme sa širim društvenim značajem, poput ekoloških, ekonomskih i socijalnih.

Na globalnom planu, mogli bismo da istaknemo usporavanje svetskog tržišta umetnosti, otkazivanje sajmova i drugih komercijalnih manifestacija kao značajan simptom. Nismo mišljenja da ovakve manifestacije ne treba da postoje, ali posledice novonastale situacije mogu doprineti preispitavanju dosadašnjeg modela funkcionisanja umetničkog tržišta, zasnovanog na ekskluzivnosti i profitu kao najvećim imperativima.

Šok zadruga/Željko Grulović: Za nas kao organizaciju otvaranje pojedinih fondova za pomoć umetnicima i organizacijama u kulturi je nekako najpozitivniji utisak i nešto što bi bilo dobro da opstane sledećih par godina. Koliko god su društvene mreže i platforme pomogle da se kontakti u potpunosti ne izgube, mene lično taj način komunikacije i prezentacije umetničkog stvaralaštva prosto ne uzbuđuje i nadam se da će po okončanju pandemije fizička mesta, galerije, muzeji, postati ponovo dominantni oblik prezentacije umetničkog stvaralaštva. Što se tiče novih formi i praksi, verujem da je koliko nam god delovalo da ovo vandredno stanje nema kraj, još uvek rano davati zaključke.

Šok zadruga/Nemanja Milenković: U okviru Šok zadruge smo pokrenuli nekoliko noviteta koji definitivno nedostaju kulturnoj sceni i koji se mogu posmatrati kao nove prakse. Podkast kao platforma je danas veoma aktuelan i velika je šteta što naša kulturna scena nema praksu korišćenja tog medija i platforme. Početkom septembra smo pokrenuli Kontekst savremene, podkast u kojem sa različitim sagovornicima pričamo o savremenoj umetnosti, njihovim postignućima, uslovima rada i budućim projektima, sa ciljem približavanja savremene umetnosti široj publici. Pored toga, Novi Sad nema nijednu javnu grafičku radionicu koja bi bila prostor za rad diplomiranim studentima Akademije umetnosti, koji nakon studiranja nemaju uslova bavljenja svojom praksom. Uspeli smo uz podršku Goethe Instituta pokrenemo proces uspostavljanja Grafičke zadruge, koju ćemo uskoro otvoriti i učiniti dostupnom svim zainteresovanima.

Šok zadruga/Milica Dukić: Mislim da je potrebno još neko vreme da bi bolje sagledali.

Eugster - Natalija Paunić: Mislim da je dosta ljudi i institucija internacionalno pokušalo pandemiju da pretvori u projekat, a nisam sigurna da je ovo zaista tema kojom treba da se bave ljudi iz naše branše, ili ako ništa drugo, ne u ovom momentu. Na lokalnom nivou ne znam koliko se ovo dešavalo, možda i ne toliko. Volela bih da je sve malo manje senzacionalizovano, zaboravljamo da su ljudi zapravo tužni, gube sebi drage i umiru, nije sve projekat.

Bel art - Vesna Latinović: Kreativnost ima svoj put, i kao voda uvek nađe pukotinu kroz koju može da prođe. Sam proces kreatvnog stvaranja i produkcija u ateljeu je svojevrsna samoizolacija. Naši umetnici, navikli da se snalaze i stvaraju u gotovo nemogućim uslovima, sledeći pre svega sopstvenu potrebu i lični entuzijazam, prilagodili su se i ovoj neočekivanoj situaciji. Ona ih  je podstakla na promišljanje i evaluaciju sopstvenog rada. Mnogi umetnici sa kojima sam u stalnom kontaktu su vreme karantina i ograničenog kretanja iskoristili za analiziranje sopstvenog rada i postignuća, promišljanje i planiranje budućnosti, sređivanja dokumentacije/arhive i ateljea, svojevrsno inventarisanje. Mislim da je rano da se konstatuje pojava neke nove umetničke forme ili prakse, primetno je da je onlajn prezentacija "ušla" u fokus interesovanja i kod onih umetnika koji je do sada nisu praktikovali. To su, mahom, pripadnici starije generacije.

- Koliko se menja percepcija umetnosti kada se ona posmatra uživo u javnom/galerijskom prostoru ili onlajn, na internetu - na monitoru?

Haos - Borka Božović: Menja se svakako. Postoje umetnosti koje ne mogu bez direktnog kontakta i direktne razmene energija. Nije isto kada ste pred likovnim delom ili kada ga gledate snimljenog, bilo na internetu, na monitoru ili u nekom filmu. Nikako nije isto i nemoguće je napraviti tu vrstu zamene. Dugo je vladala teza da su muzeji mrtvi i da će ih potisnuti virtuelni svet. Koliko god da tehnologija ide napred, uvek će originali biti unikatna dela, a sve drugo igra sa njihovim značenjima i stvarnim vrednostima.

U10 - Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Potpuno je različito iskustvo. Svet digitalne reprezentacije je drugačiji u odnosu na odlazak u galeriju na koji smo navikli - kao iskustvo, digitalni sadržaj je namenjen isključivo publici digitalnih korisnika. Dobro je što, zahvaljujući tehnologiji, možemo konzumirati sadržaje koji nam nisu fizički dostupni, pa ipak, to ne može biti zamena za iskustvo koje umetnost pruža uživo.

Šok zadruga/Željko Grulović: Za mene lično, ali i za Šok zadrugu kao kolektiv, galerijski i radni prostor je mesto susreta, rasprave i dijaloga, i kao takav je nezamenjiv. Uvid i prepoznavanje umetničkog dela svakako ne može da bude isto, osim ako rad nije specifično izrađen da funkcioniše u digitalnom prostoru. Sa druge strane, podkasti, snimanja vođenja kao medijske forme sprovodimo i kao alat treba da ostanu tu i kada se završe ove vanredne okolnosti.

Šok zadruga/Nemanja Milenković: Zavisi od umetnosti koju posmatramo. Neki projekti su veoma adaptivni za prevođenje u onlajn format i njihov sadržaj je veoma lak za razumevanje, čak dobijaju novi oblik koji je možda jasniji, dok postoje izložbe koje definitivno imaju smisla uz neposredni kontakt u galerijskom kontekstu, kao što je instalacija "Prostor odraza" Danijele Matović u KC Gradu ili izložba "Delusions" Branka Miliskovića u Kulturnom centru Beograda. Svakako je mogućnost onlajn vođenja, razgovora sa autorima i panel diskusija nešto što nakon završetka pandemije treba zadržati kao praksu, jer sadržaj čini dostupnijim i van zidova institucije.

Šok zadruga/Milica Dukić: Naravno da je uvek drugačiji utisak sagledati delo uživo, ali mi je zanimljivo sada to neko rastezanje prostora za pomak u prezentciji radova/izložbi/predavanja onlajn.

Eugster - Natalija Paunić: Ja nisam obožavalac VR izložbi i digitalnih replika galerijskih prostora. Mislim da je to zabavno jednom - dva puta, i nakon toga samo ostaje na nivou zabave. Mislim da se format izložbe može na bolje načine prevesti u druge formate. Možda je to dobra tema za sve nas.

Bel art - Vesna Latinović: Mada se tehničke mogućnosti prezentovanja umetničkog dela u virtuelnom prostoru neprekidno razvijaju i unapređuju, percepcija umetničkog dela u direktnom kontaktu je nezamenjljiva i znatno ubedljivija i od najpreciznijih prikaza na monitoru kompjutera, displeju telefona ili bilo kakve druge posredne reprodukcije. Ipak, neograničen i pristupačan virtuelni prostor otvara nove mogućnosti. Potencijal vidim u mogućnosti da se kolekcionar ili ljubitelj umetnosti na taj način upozna sa delom i da taj susret bude uvod ili podsticaj za  posetu galeriji ili studiju. Art Basel UBS izveštaj (septembar 2020) svedoči da je u razvijenom svetu onlajn prodaja/promet dela savremene umetnosti od početka godine porastao za 30%. Realnost je da se u razvijenom i bogatom svetu putem interneta realizuju prodaje umetničkih radova u vrednosti više stotina hiljada evra ili dolara. Takva prezentacija može da dopre do velikog broja ljudi, današnji kolekcionari sve više prate onlajn prezentacije galerija, viewing rooms i aukcije.

- Ako se izuzme period karantina, galerije i muzeji rade sve vreme tokom pandemije. Koliko ste posećivali izložbe i da li te posete (ako ih je bilo) dobijaju nove nivoe značenja u odnosu na period pre pandemije?

Haos - Borka Božović: Naravno da smo redovni posetioci izložbi i svih vizuelnih i drugih kulturnih dešavanja na našoj sceni. To je deo naše obaveze i naše potrebe. Poseta za vreme pandemije u našem prostoru je bila znatno manja nego inače. Mi smo, pak, posećivali samo one postavke koje nismo želeli da preskočimo, bilo da je reč o prijateljima ili autorima koje posebno cenimo. Novo značenje su dobila neke potvrde dubokog poštovanja i prijateljstva, a sami utisci su bivali različiti. Dala se ponekada osetiti neka posebna emocija. Neki ljudi su govorili da bi jedva čekali da pobegnu od svakodnevice u našu galeriju da vide novu izložbu. Reditelj Bora Drašković je zvao telefonom da kaže kako mu nedostaju postavke u Haosu i izleti do galerije. Bili smo zatvoreni samo u vreme policijskog časa. Nakon toga smo nastavili sa realizacijom programa, jer smo smatrali da je u radu spas.

Rima - Aleksandar Milojević: Ja posećujem izložbe. Odem da vidim sve što me interesuje, naravno, uz sve mere zaštite i opreza. Pandemija me nije sprečila. Jedino što ne idem na otvaranja, jer i ne postoje. E sad, možda zato što se ja profesionalno time bavim... Možda su obični ljudi, kojima je to vrsta hobija ili segment edukacije, zbog ove situacije bili sprečeni da posećuju izložbe.

Što se tiče Galerije Rima i naših izložbi, sve do poslednje dve aktuelne izložbe, nismo imali smanjen broj posetilaca, ako eliminišemo otvaranja kojih nije ni bilo.

U10 - Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Govoreći iz neposrednog iskustva, utisak je da se poseta smanjila. Utisak je da je ovo prouzrokovano kako time što se više ne organizuju specijalni događaji i posebni sadržaji koji prirodno privlače više publike, tako i opštim strahom od zaraze, čak iako su u pitanju individualne posete. Takođe, poseta galerijskom prostoru i suočavanje sa umetničkim delom u ovakvim okolnostima ima dodatnu emocionalnu vrednost. Štaviše, okolnosti dodatno podstiču razmišljanje o kontekstu umetničkog rada, njegovom odnosu prema različitim referentnim pozicijama u društvu i o značenju i neprikosnovenosti izlagačke prakse uopšte. Izvesno je da će period u kojem se nalazimo imati dalekosežnan uticaj na evoluciju našeg odnosa prema umetnosti i kulturi, kao i prema pojmu "prisustva" uopšte.

Šok zadruga/Željko Grulović: Primetio sam da sam izbegavao otvaranja ili bar prvi dan otvaranja izložbe. Što se tiče značenja na ličnom nivou, čini mi se da mi izložbe i retki kulturni događaji nikada više nisu značili.

Šok zadruga/Nemanja Milenković: Često sam ih posećivao i iskreno nisam uočio neku razliku, sem lične potvrde da mi ne prijaju zvanična otvaranja, jer sadržaj ne mogu kvalitetno da sagledam.

Šok zadruga/Milica Dukić: Svakako su to posebna mesta, oaze, koje gode ljudskoj psihi, i mislim da mi je svaka poseta više značila nego inače.

Eugster - Natalija Paunić: Išla sam na nekoliko izložbi, iskustvo je bilo isto kao i uvek ako izuzmemo nošenje maski. Možda da su teme izložbi bile drugačije, to bi se reflektovalo na moj doživljaj.

Bel art - Vesna Latinović: Posećivala sam izložbe u onoj meri u kojoj su mi to okolnosti dozvoljavale. Ponajviše sam bila zainteresovana za izložbe uz koje su organizovani zanimljivi prateći programi, bez obzira da li se radilo o fizičkom ili onlajn formatu. Bilo je inovativnih i zanimljivih programskih događaja. Pojedine institucije i galerije su se baš pokazale, a u Novom Sadu se primerenim i originalnim aktivnostima ističe Galerija Matice srpske. Generalno, u poređenju sa uobičajenim načinom otvaranja izložbi, prednost dajem vernisažima i vođenjima posetilaca u manjim grupama u prisustvu umetnika i kustosa, jer nude mogućnost direktnijeg dijaloga i bolju komunikaciju zainteresovanih sa umetničkim delom.

- Da li Vam je jasan protokol mera zaštite u izlagačkim prostorima, kao javnim prostorima u pandemijsko vreme? Da li ste išli na otvaranja izložbi? Kako se ponašate na otvaranjima izložbi u vreme pandemije?

Haos - Borka Božović: Naravno da su nam jasni protokoli i da ih se pridržavamo. Na istaknutom mestu je napisano da su maske u prostoru obavezne i na dohvatu ruke su dezifekciona sredstva. U galeriju je ulazio samo određeni broj posetilaca. Pridržavali smo se mera i usmeravali publiku da to čini iako je bilo i tu problema. Nisu svi skloni disciplini, niti svi poštuju nametnute okolnosti. Što se tiče odlaska na druga mesta i otvaranja, takođe smo vodili računa da ne budemo u gužvi, već obiđemo kada je prazan prostor ili poluprazan, dakle sa dovoljnim rastojanjem.

Rima - Aleksandar Milojević: Mi sve mere poštujemo - zaštita, distanca, maska, određen broj ljudi u prostoru. Međutim, postoji momenat koji nije jasan. Sada kada se smanjuje ili ograničava radno vreme, nikada se ne pominju delatnosti ove vrste. Mi ne znamo da li smo ograničeni na radno vreme do 18 časova ili do 21 čas. Opet, nekada se istakne da je maloprodaja do 21 čas, a opet kultura do 18... Tu su stvari nejasne.
Mi radimo do 18 sati, ali mislim da treba da budemo izuzeti iz toga, jer se u ovim prostorima ne okuplja veliki broj ljudi, pogotovu posle odluke da ih u prostoru bude pet. Tu ima nejasnoća, ali što se tiče mera, to je u ovoj oblasti kulturnog delovanja jasno, i pridržavamo ih se.

U10 - Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Zvanični protokoli i pravila često nisu bili dovoljno jasni, jer su uglavnom izdavani uopšteno. Bilo bi od velikog značaja da je Ministarstvo kulture i informisanja izdavalo detaljnija pojašnjenja za specifične slučajeve, kao npr. da li je dozvoljeno samo 5 ljudi u prostoru u isto vreme ili 1 osoba na 4 kvadrata (što u većini galerija znači više od 5 ljudi)? Ako su dozvoljeni koncerti, da li su npr. u galerijama dozvoljena predavanja (s ograničenim brojem ljudi naravno)? Same institucije su uglavnom jasno isticale koja su pravila u vezi nošenja maski, dezinfekcije ruku i obuće pri ulasku itd. Naš prostor je organizovao samo jedno otvaranje krajem proleća, posle tzv. prvog talasa, ali smo od toga ubrzo odustali, te od tada nismo imali organizovan ni jedan događaj koji bi privukao veliki broj ljudi, bilo da je to u tom trenutku bilo dozvoljeno ili ne.

Šok zadruga/Željko Grulović: Mere su jednostavne, maske, pranje ruku i održavanje distance, i poštujem/mo ih.

Šok zadruga/Nemanja Milenković: U svakom izlagačkom prostoru u kojem sam bio, trudio sam se da ispoštujem sve mere zaštite, a sredstvo za dezinfekciju je uvek bilo dostupno, što mi je bilo najvažnije. Kao deo kolektiva Šok zadruge, kada smo u zakonskoj mogućnosti da ozvaničimo otvaranja izložbi, naglašavali smo značaj poštovanja i primena mera zaštite.

Šok zadruga/Milica Dukić: Jasan je, samo što zna biti upakovan zajedno sa brigom i konfuzijom u skladu sa vestima tog dana. Na nekim otvaranjima sam prisustvovala, ponašajući se adekvatno.

Natalija Paunić: Ostajem kraće i ne grlim se s ljudima. Sve ostalo je slično, a protokol je jasan naravno.

Bel art - Vesna Latinović: Protokol mera zaštite u muzejskim i galerijskim prostorima koji objavljuje Krizni štab je neprecizan i ponekad kontradiktoran. Postoji mišljenje da prostori za kulturne programe spadaju u “ona mesta koja nisu u riziku”, ali se u objavama, istini za volju, zaboravlja široko polje kulture kao važan segment našeg življenja. Uostalom, dr Teodorović iz zdravstvenog Kriznog štaba je govorio o potrebi aktivnosti kulturno-umetničkih institucija i da se takve aktivnosti ne smeju zaustaviti, jer su potrebne u psihologiji epidemiološke krize koja je sve snažnija u neočekivano iscrpljujućem "dobu korone". Sve što nije jasno i precizno navedeno ostavlja mogućnost različite interpretacije i tumačenja. Pozdravljam inicijativu ministarke kulture Maje Gojković koja je zatražila izuzimanje kulturnih institucija iz opštih mera ograničenja radnog vremena do 18 časova i prisustvo predstavnika Ministarstva kulture u Kriznom štabu.

- Kakvu ulogu u posredovanju umetničkih sadržaja za vreme pandemije (još uvek) imaju umetnici; galerije; institucije; vaninstitucionalne organizacije, mediji?

Haos - Borka Božović: Veoma važnu i po duhovno zdravlje, rekla bih, presudnu ulogu. Pandemija je poremetila kompletno naše živote i naše navike. Oduzela nam je slobodu u raznim segmentima. Lišila nas je nekih važnih potreba i duhovnih konzumacija. Kako je malo toga normalno radilo, kultura je jedina ponudila sadržaje koji su čovečanstvu pružali humanu dimenziju i nadu u opstanak nekakve normalnosti. Najpre muzika, zatim sve ostale kulturne delatnosti među kojima su svakako i veoma važne i zapažene vizuelne umetnosti. U takvim okolnostima svaka digitalna prezentacija je imala smisla, ali ona nikako nije i ne sme biti zamena za susret sa unikatnim umetničkim kreacijama.

Rima - Aleksandar Milojević: Što se tiče medija sa kojima imamo saradnju, koji su zanteresovani za naš rad i aktivnosti, tu se ništa nije promenilo. Kod njih postoji želja da se u što većem obimu predstavi ono što se dešava na kulturnoj sceni. Možda zato što su aktivnosti smanjene i nema dovoljno sadržaja, pa su i takvi sadržaji dobili više prostora. Mislim da novinari koji se bave kulturom dosta dobro u ovim teškim vremenima obavljaju svoj deo posla i to je za svaku pohvalu.

U10 - Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Uloga posrednika koju navedeni činioci imaju je nepromenjena. Ono što je dodatno izraženo je značaj te uloge i povećan nivo odgovornosti koju ona nosi. U ovom trenutku je od najvećeg značaja da bude prepoznata i sprovedena solidarnost na različitim nivoima funkcionisanja u oblasti kulture i informisanja i šire, interdisciplinarno i interprofesionalno. Npr, ako podrazumevamo društveno odgovornu ulogu medija i razumemo da ovakva situacija socijalno izoluje pojedince, ali da to znači da je i kultura izolovana od njihovog domašaja, bilo bi poželjno da i mediji reaguju u skladu sa tim. Koliko je teško da programske šeme (najblaže govoreći) budu prilagođene na takav način da se u njih uvrste kulturni i edukativni sadržaji koji su zbog krize izazvane pandemijom ugroženi? Da li se kulturne redakcije prilagođavaju situaciji? Zašto ne bi, bar akutno, postojale specijalizovane emisije koje se bave prikazivanjem bar nekog dela kulturnog sadržaja koji se i dalje generiše zahvaljujući ogromnoj energiji kuturnih radnika, a koji, zbog situacije, ne može da dospe do publike. Ovakva inicijativa bi trebalo da bude sprovedena od vrha, za početak kao predlog Ministarstva kulture i informisanja.

Šok zadruga/Željko Grulović: Uloga je svakako izmenjena a verujem da fokus treba biti prebačen na premišljanje budućnosti i pripremu za borbu koja treba da dovede do boljih uslova rada i života u postpandemijskom prostoru.

Šok zadruga/Nemanja Milenković: Svi zajedno imaju veoma bitnu ulogu, a to je održavanje vidljivosti umetnosti i ukazivanja na značaj umetničkog sadržaja u kriznim periodima, kao i apelovanje na probleme sa kojima se kulturni radnici svakodnevno suočavaju, a koji su duboko zagrebali ispod granica ljudskog dostojanstva.

Šok zadruga/Milica Dukić: Umetnički sadržaji kao beg od stvarnosti, utočište ili pak svestraniji način gledanja iste su preko potrebni.

Eugster - Natalija Paunić: Mediji, čini mi se, trenutno imaju najveći problem, jer se na njih sada stavlja više pritiska nego pre da nešto prenesu kako treba, a poverenje u medije i informacije je sve slabije. Ostalo mislim da je slično kao i pre pandemije.

Bel art - Vesna Latinović: Uloga umetnika, galerija, institucija, organizacija i medija sa svim specifičnostima koje pojedinačno imaju u posredovanju umetničkog sadržaja je nepromenjena i veoma važna. Novi izazov je promišljanje inovativnih načina komunikacije prilagođenih aktuelnoj situaciji.

- Kako ocenjujete rad Ministarstva kulture i informisanja u prethodnom periodu i koje biste korake predložili novoj ministarki kulture i informisanja za vreme pandemije i u periodu po njenom završetku u pogledu kulturne politike, posebno u odnosu na oblast Vašeg delovanja?

Haos - Borka Božović: Čini mi se da resorno ministarstvo nije baš imalo sluha za ovu kriznu situaciju ili nije odgovorilo potrebama trenutka. Novac za subvencije projekata na koje smo konkurisali je stigao na naše račune tek krajem avgusta, a više od polovine projekata smo realizovali i ostajali dužni raznim štamparijama i pružaocima usluga. Samostalnim umetnicima je bilo najteže, jer nisu imali podršku u smislu nabavke materijala za rad i novu produkciju. Mnogi su jedva egzistencijalno opstajali nemajući nikakva sredstva za život. Svaka vrsta trgovine umetničkim delima je prekinuta ili sasvim sporadična. Do nekih novih poslova se teško dolazi.

Naša preporuka novoj ministarki je da se vodi vrednosnim kriterijumima, da sluša ljude iz struke, da ne pravi selekcije po stranačkoj pripadnosti i da se trudi da naša kulturna scena funkcioniše, jer je to jedina oblast po kojoj nešto značimo. Najpre neka se izbori za pristojan procenat u budžetu za kulturu, a potom neka ne dovodi u pitanje proverene vrednosti i institucije koje dobro rade.

Rima - Aleksandar Milojević: Mislim da se u jednom trenutku dogodilo da se kultura gleda kroz kvalitativnu prizmu, ali u nekim skorijim vremenima, mislim da je taj put ponovo promenjen i da se krenulo jako široko. U tom smeru treba razmišljati i voditi računa da se istakne ta razlika između kvantiteta i kvaliteta. Živimo u vremenu kada nam je neizmerno potreban kvalitet. Mislim da ga imamo, da ovo društvo poseduje veliki kulturni kvalitet i nivo, samo treba pomoći da to postane vidljivo, u mnogo većoj meri. Treba napraviti napor da taj kvaliett dođe do najsitnijeg dela ovog društva.

Ovo nije oblast koja treba da ima socijalnu notu. Kultura je oblast u kojoj svi treba da se trudimo da se nivo podigne na što viši stepen. To je jedini i najjeftiniji način da se društvo obrazuje, edukuje. Jer, dešava nam se folklor - ne znam kako bih to drugačije nazvao, budući da nemam ništa protiv folklora. Dosta se pojednostavljuje i jednostavno mislim da u tom smeru treba razmišljati i voditi računa - kvalitet, a ne kvantitet.

U10 . Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Naš utisak je da je rad Ministarstva kulture i informisanja tokom pandemije sličan kao i inače. Ako bismo baš morali nešto da predložimo novoj ministarki kulture, to je da se što više informiše o problemima i predlozima kroz komunikaciju sa stvarnim akterima scene savremene umetnosti, pa makar i čitajući intervjue ovog tipa. U najboljem slučaju, participativni model u kojem bi stručnjaci iz oblasti kulture mogli da, otvoreno i slobodno, svojim predlozima, kroz dijalog, učestvuju u kreiranju kulturnih politika je nešto što bi moglo efikasno da doprinese rešavanju određenih problema u oblasti kulture. Jedan od takvih prioritetnih problema, a koji nadilazi teškoće stvorene epidemiološkom krizom, jeste potreba za insistiranjem Ministarstva kulture da se održe institucije kulture, najaktuelnije Paviljon Cvijete Zuzorić, prve građevine podignute namenski, isključivo u svrhu izlaganja umetnosti. Ovaj paviljon, koji za to i služi već skoro jedan vek, koji je u ovakom i onakvom stanju dom ULUS-a i njegovih aktivnosti, pod velom dramatičnih događaja u vezi sa pandemijom, preti da se prenamenom neprimetno pretvori u jos jedan od komercijalnih prostora oduzimajući srpskoj kulturi pravo na tradiciju i kontinuitet, a samim tim i dostojnu budućnost. Slična situacija se dešava i sa Kolarčevom zadužbinom. Ko ima više ingerencija da se zauzme za to pitanje od osobe koja stoji na čelu Ministarstva kulture?

Šok zadruga/Željko Grulović: Ocena ne može biti ni prelazna, s obzirom na neshvatljive ispade prethodnog ministra koji je verovatno sebe poistovetio sa funkcijom, što nikada nije dobro. Nadam se da će nova ministarka sklopiti oko sebe tim koji će se boriti za bolji status kulture i kulturnih radnika, i da će se više pažnje obratiti na nezavisnu umetničku scenu kao jednu od najvitalnijih I najproduktivnijih.

Šok zadruga/Nemanja Milenković: I dalje mi je najsvežiji utisak agresivan stav Ministarstva kulture i informisanja povodom huliganskog incidenta, opšte hajke i cepanja karikature "Kenjkavac" Marka Somborca, gde je svim kulturnim radnicima upućena poruka da ne računaju na sopstvenu sigurnost ukoliko izraze lični stav kritičke prirode. Novoj ministarki bih predložio da oko sebe okupi kvalitetan tim ljudi i da pokuša da vrati ugled nekim kulturnim institucijama.

Šok zadruga/Milica Dukić: Iskreno, ne znam.

Eugster - Natalija Paunić: Obrazovanje, otvorenost, i opet obrazovanje, obrazovanje, obrazovanje. Treba raditi na uključivanju i razumevanju, na tome da se ljudi ne plaše umetnosti, a sve se to postiže kroz edukaciju. Mislim da je potrebno više međusobne podrške i saradnje između lokalnih platformi takođe.

Bel art - Vesna Latinović: U radu Ministarstva kulture u prethodnom periodu je bilo pozitivnih promena, kao što je kategorizacija i unapređenje institucije godišnjih konkursa za projekte u kulturi, uvođenje konkursne linije za mobilnost umetnika, povraćaj prakse otkupa umetničkih radova iz recentne produkcije. Izuzetno je efikasan tim Deska Kreatvna Evropa Srbije koji posvećeno, stručno i kontinuirano informiše i edukuje kulturne delatnike za apliciranje na međunarodne konkurse saradnje, a rezultati njihovog rada su veoma vidljivi.

Prema mom mišljenju, prioritet Ministarstva je da se podigne procenat izdvajanja za kulturu iz budžeta. U praksi su moguća brojna unapređenja i nadam se da će ministarka angažovati kompetentne savetnike za pojedine oblasti kompleksnog polja kulture. Potrebno je iznaći model za višegodišnje finasiranje strateški važnih projekata. Jer, praksa da se konkursi raspisuju krajem godine, rezultati objavljuju u martu, a novac pristigne najranije u junu, otežava rad i sputava neophodan nivo profesionalnosti. Jednostavno, treba sistemski ohrabriti slobodno savremeno stvaralaštvo, jer u aktuelnom trenutku se stvara zaostavština za budućnost. Takođe, međunarodna saradnja i kulturna diplomatija su zanemareni i iziskuju posebnu pažnju.

- Kako vidite budućnost scene i svoje profesije nakon pandemije?

Haos - Borka Božović: Verujem da će konkursi biti raspisivani na vreme i pravedno raspodeljena sredstva  neophodna za naše opstajanje i produkcije, da će stizati sredstva bar na proleće, a ne u trećem kvartalu godine. Verujem da ima još smisla raditi po strogim profesionalnim kriterijumima bez obzira na stalnu marginalizaciju pojedinih segmenata naše kulturne scene. Hoću da verujem da nisu jedine kulturne manifestacije Festival igre i Kustendorf. Želela bih da živim u normalnoj, a ne u podeljenoj zemlji. Još mnogo toga bih mogla da dodam ako bi iko hteo da čuje.

Rima - Aleksandar Milojević: Ja sam i po prirodii optimista, i ne mislim da će tu biti velikih promena ili negativnih dešavanja koja će uticati na scenu. Jer, mislim da postoji veliki kvalitet na savremenoj sceni, ima mladih i umetnika srednje generacije koji su jako dobri. Mislim da čak i posle nekoliko desetina godina, možda i od ’60-ih godina prošlog vea, da se pojavila jedna tako značajna generacija koja pravi fantastične rezultate i veliki iskorak ka savremenoj umetnosti. Otvorili su se ka svetu, sarađuju sa evropskom scenom, ima ih, pa i u ovim vremenima rade, stvaraju, razmišljaju, tako da će i posle ovoga predstaviti šta su uradili za ovih godinu dana, nadam se da ovo neće duže trajati. Tako da ne mislim da će scena osetiti neki pad ili nedostatak kvaliteta, samo apelujem na umetnike sa kojima sam u stalnoj komunikaciji da rade, da stvaraju. U neku ruku, sada smo više upućeni na kuću, na zatvoreni prostor, pa se i ima više vremena za rad. Samo, kao što sam već rekao, Ministarstvo kulture i ostale institucije treba da im daju mali vetar u leđa, treba da ih podrže, društvo treba da ih podrži. To je segment gde posedujemo ogroman kvalitet koji će i u narednom periodu biti lako vidljiv.

U10 - Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Budućnost scene i profesije će biti vezana za budućnost uopšte. Ako nakon pandemije usledi ekonomska kriza, to će se naravno negativno odraziti i na scenu, pogotovo što smo već svedoci da su i postojeći minimalni fondovi za kulturu prvi na udaru kada se rade rebalansi državnog i lokalnih budžeta.

Šok zadruga/Željko Grulović: Nadam se da će se pojaviti novi oblici udruživanja i prepoznavanja da svi imamo slične probleme koji ne mogu da se rešavaju bez kolektivnog pristupa.

Šok zadruga/Nemanja Milenković: Verujem da će nam i na kolektivnom i na individualnom nivou biti teško suočavanje sa posledicama pandemije. Sa jedne strane će nam, pak, olakšati mogućnost direktnog kontakta, reanimaciju odnosa koji su bili u hibernaciji, i mogućnost da uspostavimo nove. Ne sumnjam da će kultura opet biti izostavljena iz različitih rebalansa i izveštaja, ali sam optimista i verujem u solidarnost i zadrugarstvo. Nadam se da se nećemo puno opterećivati tim izopštenjima, jer nije kao da je prvi put, ali se nadam, takođe, i da ćemo iznaći načine da kolegijalno poboljšamo postapokaliptičnu situaciju koja nam je neminovna.

Šok zadruga/Milica Dukić: Nadam se kao euforičnu.

Eugster - Natalija Paunić: Isto kao i pre, budućnosti će biti ako je osmislimo.

Bel art - Vesna Latinović: Sigurno je da će pandemija, koliko god bude trajala, imati negativne sekundarne posledice - pre svega ekonomske prirode, koje će se manifestovati u odloženom periodu. Neće biti jednostavno, ali to je naša realnost i moramo se prilagoditi. Takođe, nemoguće je zaustaviti tok i napredak. Svako od nas koji deluje u oblasti kulture treba da promisli i pronađe adekvatan put. Naš izbor treba da bude zasnovan na promišljenoj akciji. Prezentacija naših umetnika na međunarodnoj sceni je važna zbog kulturne afirmacije zemlje - koja više nije samo "ukrasna" kategorija već predstavlja priliku za pokazivanje vlastitih umetničkih potencijala, koji se uz dobru kulturno-političku metodologiju mogu pretvoriti u značajan izvor prihoda. Mislim da u tom smislu izložbe Oktobarskog salona, pa čak i velika izložba Marine Abramović nisu pametno iskorišćene - čak ni u turističkom smislu. Osim toga, komunikacija sa svetom je šansa koja može uticati i na domaće tržište umetninama, jer je ono neuređeno i vrlo ograničeno, iako u Srbiji postoji nova generacija potencijalnih kupaca i kolekcionara koje treba privući, edukovati i zainteresovati za savremenu umetnost. A naša umetnička scena, ubeđena sam, poseduje izuzetan potencijal koji zaslužuje i umetničku, i markentišku promociju...

- Koja su, prema Vašem mišljenju, tri najznačajnija događaja u 2020. godini u oblasti kulture u Srbiji (bilo pozitivna, bilo negativna), i zašto?

Haos - Borka Božović: Predstava Zlatka Pakovića "Kad mrtvi progovore" u Paviljonu Veljković zato što se neko usudio da o ovoj veoma bolnoj temi govori na jedan izuzetno umetnički način. Takođe, sedam decenija rada Milije Nešića – retrospektivna postavka i obeležavanje 25 godina rada Galerije Haos - zato što je stvaralac o kome je reč od izuzetnog umetničkog i ljudskog integriteta i što je veoma retka pojava da jedna privatna galerija sa specifičnim konceptom opstane uprkos nepovoljnim okolnostima četvrt veka. TReće, izložba Vladimira Lalića u prostoru u Resavskoj - ambiciozan i veoma raznovrstan koncept postavke sa više instalacija, crteža, video prezentacija u nekoliko različitih medija.

Rima -Aleksandar Milojević: Sigurno izložba Marine Abramović. To je veliki događaj za našu kulturu, naše društvo. Shvatili smo da mi možemo da organizujemo tako velike i važne izložbe, svejedno kog umetnika, da se vratimo na staze kojima smo koračali nekada, kada su se pravile velike i značajne izložbe u Beogradu. To mi je jedan pozitivan detalj. Podržavam i volim što je ta izložba bila u Beogradu.

Jedan negativan događaj - sve to što se događa oko Muyeja savremene umetnosti u Beogradu, izbora direktora, nepoštovanja struke, nekomunikacije sa strukom... Mislim da je to velika greška i nedostatak. U većoj meri treba da se pitaju ljudi koji su se školovali i koji imaju znanja za to, pogotovo je loš način na koji se sve dogodilo. Mislim da to neće dugo trajati. Ali, eto, to je jako negativan i loš način, kao i sve ovo što se sada dešava sa izložbama u toj instituciji. Obeležilo je godinu s velikom gorčinom.

Pozitivno je što se i u Udruženju likovnih umetnika Srbije događaju promene na bolje. To je pomak i velika promena. Nisam stigao da vidim Jesenju izložbu, mada čujem da u odnosu na ranije godine ima novu dimenziju. Eto, pohvalio bih te neke promene u ULUS-u.

U10 - Lidija Delić/Sanda Kalebić/Iva Kuzmanović: Ukidanje Konkursa Sekretarijata za kulturu Grada Beograda, kao i svih konkursa u kulturi planiranih u okviru projekta "Novi Sad 2021" pet dana nakon uvođenja vanrednog stanja, i to bez prostora za razgovor o tome kako su potencijalno izabrani projekti mogli biti održani i tokom vanrednog stanja ili nakon njega. Vanredno stanje je na kraju trajalo nešto manje od dva meseca, nakon čega su ustanove kulture nastavile da rade i organizuju programe, a nije postojala ni rasprava o tome da se konkursi ipak održe i projekti realizovani u drugoj polovini godine ipak podrže. Zatim, nasilje i uništavanje izložbe grupe "Momci" u Umetničkoj galeriji Stara kapetanija u Zemunu i pre svega neprimerene objave Ministarstva kulture i informisanja, koje su nasilje slabo osudile, i praktično pozvale na cenzuru u umetnosti. Manji, pre svega verbalni napadi na savremene umetnike su nastavljeni i posle ovoga. Treće, podizanje spomenika Stefanu Nemanji na Savskom trgu u Beogradu. Tokom celog procesa, od raspisivanja konkursa do njegove realizacije, u potpunosti je zanemareno mišljenje struke i apeli da se proces održi transparentno i uz dijalog.

Šok zadruga/Željko Grulović: Kao daleko najnegativniji bih izdvojio napade na umetnike i kulturne radnike, svaki komentar je suvišan. Subjektivno bih izdvojio podršku Gete instituta u Beogradu našim aktivnostima sa nadom da će taj fond biti dostupan i u sledećoj godini. Takođe bih pohvalio napredak u komunikaciji sa Sekreterijatom za kulturu Novog Sada i Fondacijom Evropske prestoice kulture Novi Sad 2022.

Šok zadruga/Nemanja Milenković: Izdvojio bih 30. Memorijal Nadežde Petrović "Na jug, na jug! Idemo na jug!" zbog odlične postavke prof. dr. Sarite Vujković, izložba koja, složiću se sa mišljenjem Stevana Vukovića koje je izneo u Kritici na delu, postaje ozbiljan pandan Oktobarskom salonu. Izložba "Sve jedno drugo pojede" Nikole Džafa i kustoskinje Aleksandre Lazar u Savremenoj galeriji Subotice, kroz čiju postavku sam prošao nekoliko puta, a i dalje imam osećaj kao da sam nešto bitno propustio i neverovatna postignuća koje je ostvario Nikola Radosavljević na internacionalnom nivou.

Šok zadruga/Milica Dukić: Možda bih izdvojila finansijsku pomoć koja je dodeljena samostalnim umetnicima, osnivanje Fonda solidarnosti kulturnih radnika i radnica Srbije, kao i uništavanje izložbe u Staroj kapetaniji.

Eugster - Natalija Paunić: Ne bih rekla da je bilo previše značajnih događaja.

Bel art - Vesna Latinović: U oblasti vizuelnih umetnosti izložba Marine Abramović u Muzeju savremene umentosti u Beogradu je veoma značajna. Ne samo zato što je rad svetske umentice našeg porekla konačno retrospektivno predstavljen domaćoj javnosti, već i i zbog načina na koji je sama umetnica ostvarila i personalni performativni program koji je privukao izuzetnu pozornost publike i medija. U svakom slučaju Marinina izložba je predstavljala vrhunsku demonstraciju umetnosti globalnog značaja i dometa.

Negativan primer je upad  huligana  u Umetničku galeriju Stara kapetanija u Zemunu i uništavanje radova grupe "Momci" na izložbi koja je održana u okviru međunarodnog festivala Novo doba. Nasilje nad umetnicima i ljudima koji se bave kulturom je nedopustivo, naročito je nedopustiva reakcija ministra i Ministarstva kulure - onih koji bi prvenstveno da se bave "zaštitom" izražajne slobode i umetničkog mišljenja. Uostalom, različitost mišljenja i dijalog su civilizacijske tekovine demokratskog društva.

Za mene lično, najznačajniji događaj je predstavljao Internacionalni festival savremene umetnosti Dunavski dijalozi 2020. Osim što smo uspeli da izložbe priredimo u izuzetno nepovoljnim okolnostima, zadovoljna sam i zbog umetničke realizacije tematskog koncepta Quo vadis homo? koja je pogodila u centar aktuelnih zbivanja. Kustosi izložbe Ami Barak (Pariz) i Sava Stepanov, umetnički direktor Festivala, bavili su se temom sudbine čoveka u vreme ujedinjene dominacije razgoropađenog kapitalizma i uznapredovale tehnologije u predrobotovsko doba. Odgovori umetnika iz Srbije i podunavskih zemalja su bili izuzetno zanimljivi i zasnovani na jednom osvežavajućem etičkom preispitivanju stanja svesti čoveka našeg doba.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav