• Search form

06.02.2019 | 14:02

Emigrirane/Imigrirane reči nemačkog i srpskog

Emigrirane/Imigrirane reči nemačkog i srpskog

Umetnica Mirjana Đorđević-Thaler (MIRArt), koja živi i radi u Beču, izlaže u rodnom Beogradu posle dužeg vremena, a predstaviće se u galeriji Menjačnica Gete instituta instalacijom “Emigrirane/Imigrirane reči” koja je lična refleksija na istraživanje o odnosu nemačkog i srpskog jezika.

Izložba instalacije “Emigrirane/Imigrirane reči”, koja će biti otvorena 7. februara uz razgovor umetnice i prof. dr Ješe Denegrija, predstavlja ličnu refleksiju umetnice na istraživanje o germanizmima - tuđicama u srpskom jeziku, kao i srbizmima - u etimološkim rečnicima najčešće podvedenim pod slavizmi – u nemačkom jeziku. Ovi međuleksički uticaji rezultat su promenljivih političkih, društvenih i kulturnih veza dva naroda u različitim istorijskim kontekstima.

Jezik karakteriše pismo, čija je vizuelna prepoznatljivost jačala sa svešću o nacionalnom identitetu. Uzimajući i to u obzir, izabrani su fontovi Zentenar Fraktur OsF i Miroslav.

U savremenoj vizuelnoj umetnosti reč može biti i autonomni entitet kao objekat, instalacija ili medijski rad. U radu Mirjane Đorđević, kako je navedeno u najavi izložbe, reči se koriste konceptualno, kontekstualno, prostorno, materijalno i medijski artikulisano.

Instalaciju čini 30-minutni video rad “Emigrirane/Imigrirane reči” (Ausgewanderte / Eingewanderte Wörter), nastao 2019. U pitanju je animacija reči/rečnika germanizama, slavizama i srbizama, odnosno reči koje su umetnici bile poznate pre pohađanja kurseva nemačkog jezika. Takođe, instalaciju čini print A2 formata koji predstavlja uvećanu naslovnu stranu knjige “Nemački uticaji u našem jeziku” (1937) germaniste Miloša Trivunca (1876-1944), koja je i bila osnova za taj umetnički rad. Miloš Trivunac bio je ugledni evropski germanista, doktor filologije, jedan od osnivača i profesor katedre za nemački jezik i književnost Beogradskog univerziteta. Za vreme Drugog svetskog rata bio je ministar prosvete u Nedićevoj Vladi narodnog spasa od avgusta 1941. do oktobra 1942. Posle oslobođenja Beograda, streljan je kao saradnik okupatora. Istoričar dr. Aleksandar Stojanović istražuje taj slučaj i smatra da je dr Trivunac žrtva vremena, tj. nacionalizma, nacizma i komunizma: “Istorijski kontekst daje ozbiljne razloge za sumnju da jedan od najvećih srpskih intelektualaca svoje generacije u stvari nije lišen života zbog kratkotrajnog učešća u Nedićevoj vladi i saradnje s okupatorom već zbog svojih ideoloških, antikomunističkih stavova i aktivnosti…”

Izložba obuhvata i instalaciju “Granica” (Die Grenze), sačinjenu od trodimenzionalnih slova postavljenih na zid od cigle. Reč granica je slovenskog porekla koja je ušla u nemački jezik - prema nekim pisanjima - preko Lužičkih Srba i ostalih Slovena sa kojima su germanski narodi, tada plemena, imali kontakte u ranom feudalnom periodu. Ta reč ispisana dvojezično, ne samo da markira zid, već ga i akumulira, apsorbujući i apostrofirajući značenja koje jedan (takav) zid može da ima: barijera, odbrana, zabrana, granica… Sa potencijalnom memorijom na čuvene zidove/granice kao što su: Kineski zid, Kremaljski zid, Hadrijanov zid, Zid plača… i najpoznatiji zid u Evropi - Berlinski zid, simbol barijere i podele na dva bloka - Istok i Zapad, koji se održao 28 godina (do 1989, kada je najvećim delom porušen). Ove godine navršava se 30 godina od pada Berlinskog zida.

Značenje reči granica ne odnosi se samo na geopolitičke granice, već na ograničenja u najširem smislu - od fizičkih do metafizičkih.

Instalaciju Mirjane Đorđević čini i monohromni rad sa natpisom “Malo morgen” - često korišćenom frazom u srpskom slengu, ispisanom trodimezionalnim sjajnim crnim slovima na zatečenom mat crnom zidu u izlagačkom prostoru. Taj rad podcrtava značenje ove fraze ispisane kombinovanjem dve reči u njihovom izvornom obliku, na dva jezika i dva fonta.

Kao imenica muškog roda, der Morgen znači jutro, a kao prilog sutra. Malo sutra već postoji u srpskom jeziku, ali malo u kombinaciji sa nemačkom rečju morgen zvuči jače i smešnije i koristi se u različitim kontekstima kao negacija: nikada, nema šanse, nije istina… Kao jedna od najkorišćenijih fraza koja ima veze sa nemačkim jezikom, stekla je dodatnu negativnu i ironičnu popularnost nakon što ju je Slobodan Milošević upotrebio da negira “primedbu (makedonskog člana Predsedništva SFRJ) Vasila Tupurkovskog da u slučaju izlaska iz Jugoslavije makar jedne republike, SFRJ više ne postoji”. Od tada je ta fraza česta i u srpskom političkom slengu, a od nedavno je iz nje izvedena i nova koja glasi malo Mogerini.

Instalacija “Emigrirane/Imigrirane reči” nastaje nakon prethodna tri projekta Mirjane Đorđević-Thaler, u kojima su kroz dekontekstualizovanu prvobitnu upotrebu značenja, slovo, reč, poruka i njihova vizuelnost bili polazna osnova. To su: “The SMS Archives”, “Photo Font” i “Inbox”.

I na izložbi u Menjačnici, kako je navedeno, može se uočiti karakteristična za umetnost Mirjane Đorđević-Thaler – minimalna estetika i konceptualni pristup medijskoj i prostornoj obradi teme.

Mirjana Đorđević-Thaler, rođena 1967. u Beogradu, diplomirala je 1994. na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Mome Antonovića. Magistrirala je 1999. na istom fakultetu. Od 1994. do 1997. boravila je na studijskom usavršavanju na Umetničkoj akademiji u Diseldorfu, u klasi profesora Klausa Rinkea. Članica je ULUS-a od 1996.

Od 1989. godine izlagala je i nagrađivana na više samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu, kao što su: Mladi talenti, Inex-Interexport i FLU Beograd (1991), nagrada 16. Bijenala mladih jugoslovenskih umetnika, Rijeka (1991); Atatürk Art Prize - 1. zlatna medalja, 4. azijsko-evropskog umetničkog bijenala Ankara (1992); Nagrada za slikarstvo iz Fonda Riste i Bete Vukanović FLU, Beograd (1993); Gran pri 1. Jugoslovenskog likovnog bijenala mladih, Vršac (1994); Nagrada Trijenala skulpture bijenala mladih, Pančevo (1996); Medaille de Participation, Festival des Art Plastiques, Mahares/Tunisie (1997); Zlatni lav (sa Wolfgangom Thalerom), Praterstern, Fluck, Beč (2003).

Mirjana Đorđević-Thaler u Beogradu je tokom 90-ih intenzivno izlagala radove u Galeriji Studentskog kulturnog centra, a po njima je i najprepoznatljivija.

Izlagala je, između ostalog, 1993. godine na izložbi The “Coexistence of Art” na 45. Bijenalu umetnosti u Veneciji.

U Beču, gde živi od 2005. godine, izlagala je i/ili sarađivala sa institucijama kao što su: KulturKontakt Austria, Kunsthalle Wien, Museums Quartier, museum in progress, Infoscreen, Der Standard, Secession, Kunstbuero Gallery, Kunstlerhaus Wien - Passagen Gallery, Forum Stadtpark Graz, Art&Idea, The Austrian Cultural Forum Tokyo…

Izložba u galeriji Menjacnica biće otvorena do 1. marta.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav